Mesto događanja dvorište Sokloskog doma. Vreme događanja proleće 1945. godine. Grupa gimnazijalaca okupila se u smiraj dana, na odbojkaškom igralištu Sokolskog doma. Odigrali su nekoliko setova u okviru svakodnevnog treninga, a po završetku treninga nekolicina od njih je ostala i počela da na drugoj strani dvorišta, na slobodnom platou, podignu koševe. Plan je napravljen, određeni nosioci aktivnosti i po ugledu na ono što su već negde videli u roku od tri dana niklo je prvo košarkaško igralište u Čačku. Igralište u dvorištu Sokolskog doma.

Prema kazivanju iz knjige profesora Aleksandra Stefanovića prvi obruči su napravljeni u kovačnici kovača Dragana Krstića, a prve table u stolarskoj radionici stolara Dragana Miloševića – Pevca. Tako su se stekli uslovi da u jedno drugo predvečerje te 1945. godine, na prvom otvorenom terenu u Čačku, udarcem lopte u tablu i probacivanjem kroz obruč započne svoj magični razvoj košarkaški sport.
Teren je bio dosta neravan, konstrukcije na kojima su se nalazile table i obruči su ustvari bila dva direka koji su čvrsto pobijeni u zemlju. Igralo se na terenu prepunom prašine koja se smirivala posle zalivanja vodom iz kanti sa nastavcima na kojima je bilo izbušeno mnoštvo malih rupa.

Takav teren, velika količina prašine, table i obruči napravljeni po sećanju pojedinaca nisu nikome smetali. Igralište kod sokolskog doma postaje stecište okupljanja mladih koji su zavoleli novi sport.

Polako je igralište dobilo i prateće sadržaje. Podignuto je nekoliko redova tribina koji su u akcionarskom entuzijazmu napravili sami košarkaši, njihova rodbina i prijatelji.

Ovo se dešavalo u periodu 1945 do 1949. godine kada su se množile ideje koje su posledica želje da se naprave što bolji uslovi za igru ispod obruča.
Ovaj entuzijazam i želja za unapređivanjem igrališta kod u dvorištu Sokolskog doma – popularne Sokolane, trajala je do proleća 1953. godine.
Te godine urbanisti grada su neumoljivo prepoznali da na mestu dotadašnjeg igrališta treba napraviti stambeni objekat.

Sva ubeđivanja ljubitelja košarke da to ne čine nisu bila dovoljna da se odluka promeni.

Košarkaški objekat je gotovo preko noći srušen i počela je gradnja stambenog objekta. Mesec dana u varoši na Moravi nema razumevanja za ljubav prema košarci i igračima Borca. Onda im je nagrađen trud. Dobili su prelazno rešenje zahvaljujući ljudima koji su vodili Umetničku galeriju ,,Nadežda Petrović“.

Novi teren koji je i dalje bio u neposrednoj okolini Sokolskog doma služio je za trening, a zvanične utakmice Borac je igrao na igralištu KK Železničar koji je u međuvremenu sagrađen kraj železničke stanice.

Danas postoji igralište u krugu sokolskog doma. Ono samo podseća na vreme koje je vezano za početak igranja košarke na tom prostoru.
Čelična konstrukcija, tabla od savremenog materijala, zglobni obruč po standardima košarkaškog saveza, i neki novi klinci kojima pokušavamo da dokučimo priču o tome kako je to bilo na početku.